16. travnja 2024.

Panos nikada neće postati „ponos“

Nekada je za vojni nadzor nad gotovo polovicom priobalja i dijela kontinentalne Hrvatske  služila baza bivše JNA na velebitskoj koti Panos. U toj planini je ‘60-ih godina nadomak Karlobaga sagrađen tada monumentalni sustav koji je preko kote Repetitor iznad Perušića prenosio signal kod sela Željava gdje je tih godina izgrađen najveći podzemni aerodrom u Europi, s poletno-sletnim zrakoplovnim pistama što su danas zarasle u grmlje i protežu preko državne granice s BiH. Politička i vojna elita tadašnje države imala je unutar planine Gola Plješivica puni komfor, čak i u slučaju nuklearnog napada.

Radarska postaja Panos bila je nekada »orlovsko oko« na Velebitu koje je u djeliću sekunde moglo upozoriti aerodrom u Željavi da je netko ugrozio zračni prostor nad tim dijelom Jadrana. Baza u Panosu bila je pod izravnom ingerencijom ondašnje 5. armijske oblasti. Tajnovita i skrivena u kamenim liticama, udaljena manje  od 30-ak kilometara od Gospića, uvijek je bila mjesto koje su u širokom luku nekada zaobilazili šumari i planinari. Zbog bolje kamuflaže toga objekta cesta od Karlobaga do ove kote nikada nije sagrađana.

 Treba li nekome Panos?

Sadašnje stanje objekta i pogled na jadranske otoke danas su pomalo tužni: ruševne zgrade, poskidana stolarija, nestala je sva metalna galanterija – bilo bi to naličje jedne nebrige koja traje dulje od tri desetljeća. Ljubitelji sekundarnih sirovina potrudili su se za to vrijeme ukrasti čak i kvake sa svih vrata. Ukoliko su koja vrata uopće ostala. Nema niti prozora pa surovi vjetrovi nesmetano šibaju prostorijama, taložeći otpalo lišće iz jeseni od 1991. godine na ovamo. Nestala je sva tehnička oprema, radarski uređaji i kablovi. Netko se potrudio i skinuo po pet redova bodljikave žice sa stupova oko ovoga objekta. Devastirana je glavna zgrada na dvije etaže, garaža, blagovaonica, prostorija s tehničkom opremom, skloništa i tuneli. Ukradeni su i kilometri bakrenog kabela za dovod el. energije. Pod teretom godina, snjegova i nevremena urušili su se krovovi triju najvećih objekata. Baza Panos je nekada imala struju i telefon, ali su i ti vodovi pokradeni i završili su na otpadu. Na poharanom Panosu sada caruju neki novi stanari. Teren su zauzeli poskoci, puhovi, gušteri, miševi i ostali plahi stvorovi. Nedugo nakon svršetka Domovinskog rata Panos su pohodili najhrabriji. Poučeni iskustvima s drugih lokacija, znalo se da je bivša JNA u mnogim napuštenim objektima i okolici iza sebe ostavila minska polja. Među prvim posjetiteljima Panosa bio je u to vrijeme i jedan lovac koji je aktivirao nagaznu minu (»paštetu«) i ostao bez potkoljenice. Sakupljači metalne galanterije bili su oprezniji pa su tijekom godina redovno krali sekundarne sirovine, ali na sreću nitko nije stradao.

Ovu lokaciju je Hrvatska vojska proglasila neperspektivnim. Za Panos su se zanimali i planinari. Dok su te informacije stigle do planinarskih društava, Panos je bio potpuno ogoljen i uništen. Danas je tek svjedočanstvo jedne nebrige, ali i ljudske pohlepe.

Najbolje iz Like