21. veljače 2024.

Nacionalni park Paklenica

Dok NP Sjeverni Velebit i PP Velebit velikodušno prihvaćaju avanturiste i alpiniste svih razina sposobnosti, Nacionalni Park Paklenica favorit je iskusnijih planinara. Nije slučajnost što se baš u ovom dijelu skrivaju najviši velebitski vrhovi, koji svojom veličanstvenošću lako mogu parirati alpskima. Strme litice prošarane autohtonim crnim borovima bacaju sjenu na bistre potoke i njihove uporne napade na duboke kanjone koje sječu. Vaganski vrh (1757 m) i Sveto brdo (1753 m) rezervirani su za najiskusnije planinare. Potpune početnike razveselit će brojne staze utabane podno strmih kamenih lica planine, kroz klance koji su s vremenom presušili. 

Strmoglavi klanci nadimaju se nad glavom, gotovo kao da žele omesti planinare i ponukati ih da gledaju njenu krševitu ljepotu umjesto morske pučine. Velika Paklenica zauzela je većinu Nacionalnog parka i osigurala posjetiteljima potpuno prohodan klanac. nagrada za put od dva i pol kilometra je Anića kuk, najveća okomica na Velebitu i pero kojim se svi hrvatski alpinisti žele kititi. Uporni avanturisti mogu pratiti bezimenu dolinu ravno do srca Velebita, korita u podnožju uspona s fantastičnim panoramskim pogledom na divljinu Like. Mala Paklenica zavarava penjače svojim imenom, insinuirajući da je lako prohodna. Njome bi ipak trebali kročiti samo iskusni planinari.

Živa voda koja dere planinu izvor je života za više od 250 vrsta ptica, od kojih su neke suri orlovi, sivi sokoli i bjeloglavi supovi, koji su nekad bili stalni posjetitelji pakleničkih klanaca. Istovjetni s Likom, divljinom na tlu vladaju medvjedi, risovi i vukovi. Uz toliko lokacija za istražiti na površini, lako je zaboraviti na enorman speleološki objekt u podzemlju. 

Napušteni stanovi i ostaci kamenih nastamba izgledaju kao portali u neki mediteranski gradić, potpuno nesparivi s ostatkom okoliša. U prošlosti su u njima živjeli pastiri, koji su ljeti gonili stoku u planinu. Teške i okrutne zime protjerale su i porazile stanovnike ovog područja, ostavljajući za sobom spokojan mir. Lokalna groblja ispisana su misterioznim simbolima i zagonetka koju posjetitelji još nisu uspjeli odgonetnuti. 

NP Paklenica zahtijeva poštovanje, znanje i spremnost, kako fizičku, tako i psihičku. Oni koji uspiju proći kroz njene zarasle i neutabane klance obećava nezaboravne poglede i jedinstvo s prirodom kojeg se može postići samo u istinski divljim područjima.