15. lipnja 2024.

MORALNO – ETIČKI VID MENADŽMENTA

  • dr.sc. Slavo Grgić
  • doc.dr.sc. Đani Banja

1. UVOD

Velike koorporacije, tvrtke, poduzeća ali i škole ( javne ili privatne ) traže dobre menadžere koji će upravljati njihovim poslovima i ljudskim potencijalima. U svim preporukama se traže dokumenti o završenim školama, fakultetima s najboljim ocjenama, dokazi poslovne uspješnosti, podvizi koji se pamte kao veliki poslovni potezi, međutim, zaboravlja se jedan jako bitan faktor koji je presudan u radu s ljudima. To je ono što bi se običnim rječnikom reklo „poštenje“. Poštenje u poslovanju znači dati djelatniku pravednu plaću za njegov rad, dodatno ga nagraditi ukoliko je to zasluženo, te se korektno i susretljivo ponašati prema istom. Svako poduzeće napreduje i dobro posluje ukoliko je zadovoljan i svaki njegov djelatnik.

Naravno, nije moguće zadovoljiti svakog djelatnika, osobito kada je u pitanju plaća, posebice u današnjim uvjetima, ali je moguće postupati pošteno i svakom djelatniku dati onoliko koliko i zaslužuje.

Tu se u menadžmentu upliće i jedna druga dimenzija. Možemo je nazvati duhovnom, jer se tiče čovjekove savjesti, ali i filozofskom odnosno ljudskom jer se tiče etičko-moralnih normi koje se vežu za svakog čovjeka, pa i dobrog menadžera.

Od samog početka poslovanja i razvoja jednog poduzeća, način rada i stjecanje profita i ostalih pogodnosti koje pruža dobro i uspješno poslovanje, nameće se jedno pitanje kao vječita dilema: „ Ima li poslovanje dodirnih točaka s moralom ili moralnim djelovanjem pojedinaca i grupa?“ To pitanje se može postaviti i kao dilema o tome da li bogatstvo neminovno podrazumijeva i sumnju, nepovjerenje i zavist prema njegovom porijeklu, načinu stjecanja i gomilanja.

Promatranje odnosa između poslovanja i etike može se proširiti na način rada, korištenje prirodnih i ekonomskih resursa, vlasničke odnose rukovođenje poduzećem, kvalitetu rada, odnos prema djelatnicima, odnos prema lokalnoj zajednici, regiji, državi.

Mnogi bi mogli konstatirati da povijesni razvoj ekonomskih odnosa ne ostavlja mnogo argumenata za tezu da su etika i poslovanje u neposrednoj vezi. Drugi bi pak mogli konstatirati da etika i način rada, pogotovo upravljanje poduzećem i njegova organizacija nemaju ništa zajeničko, a neki bi mogli reći da ekonomija nema nikakvu obvezu niti potrebu da bude moralna. Postoji i mišljenje da poslovanje bez moralnih kriterija i ekonomija bez etike ne mogu dati stabilnije, trajnije i značajnije rezultate niti neku zajednicu učiniti sretnom i naprednom. Iz tih razloga se često govori o potrebi uvođenja etičkog kodeksa u principe poslovanja, rada i rukovođenja u svim poduzećima. Javlja se i dilema o tome je li poslovna etika stvar osobne savjesti  menadžera ili  djelatnika ili je to rezultat kolektivnog morala određene zajednice, sredine i društva.

U današnje vrijeme, koje je označeno kao doba globalizacije, ova dva suprotstavljena stava o odnosu između poslovanja i etike dobivaju sve više na značaju i traže što potpuniji i hitniji odgovor koji će biti potkrijepljen interdisciplinarnim istraživanjem. Ovo pitanje postaje nezaobilazno kako u razvijenim, tako i u nerazvijenim zemljama.

Kao jako važno pitanje nameće se i ovo o menadžeri koji rade u školstvu. U školstvu se najviše radi s ljudima, te samim tim ako bi se igdje trebali uvažavati etički kodeksi u poslovanju, onda to treba biti u školi. Iz tih razloga bi škola, kao institucija koja poučava mogla postati model poslovne etike.  /nastavak slijedi/