15. lipnja 2024.

Ličani vole oružje, ali po tome (na sreću) vrlo daleko zaostajemo za Amerikom

Čuveni dokumentarac „Ludi za oružjem“ američkog režisera Michaela Moorea iz 2003. godine kritika je istodobno ocijenila smiješnim, ali i vrlo tragičnim. To je film o Sjedinjenim Američkim Državama, stanju nacije i nasilju u društvu koji istražuje zašto samo u SAD-u svake godine od vatrenog oružja pogine 11.000 ljudi. U susjednoj Kanadi ta je tragična bilanca daleko manja. Mooreov film pokušava pojasniti zašto je američki put do sreće ispunjen nasiljem, krvlju i rasizmom.

S ovim filmskim djelom Hrvatska, na sreću, ne može povući paralelu. Postotak najtežih krivičnih djela u Hrvatskoj počinjen vatrenim oružjem je puno manji, posebice u površinom najvećoj hrvatskoj županiji. Nekadašnja prva  crta bojišnice, Ličko-senjska županija, i danas je poznata kao mjesto gdje građani dnevno predaju Policiji mnoštvo streljiva, eksploziva i vatrenog oružja u sklopu nacionalne akcije „Manje oružja-manje tragedija“.

Prema evidenciji Policijske uprave ličko-senjske u 2023. godini je predano 33 komada vatrenog oružja (15 komada automatskog, 7 komada poluautomatskog i 11 komada drugog vatrenog oružja), 41 komad rasprskavajućeg oružja (27 ručnih bomba, 8 mina te 6 komada ostalih minsko-eksplozivnih sredstava), 13 824 komada streljiva za dugo i kratko naoružanje i 4,8 kilograma eksploziva. Na ovaj način su mnogi lički domovi postali sigurnije mjesto za život.

Tajnik Županijskog lovačkog saveza  Tomislav Baričević dao nam je podatak po kojemu se u Ličko-senjskoj županiji lovom bavi 2039 registriranih lovaca. Većina njih ima s urednim dozvolama po jednu lovačku pušku s glatkom cijevi (sačmarice) i po jedan lovački karabin, odnosno pušku sa užljebljeenom cijevi. Dio lovaca posjeduje i pištolje ili rjeđe revolvere.

Pretpostavlja se kako je ova pozitivna bilanca tek „vrh ledenog brijega“ jer mnogi Ličani (navodno) imaju cijele arsenale nedopuštenog oružja, eklspoloziva i streljiva. Ljudska psihologija ovo tumači kao način da bismo naše domove učili sigurnijima. Dakako, sasvim pogrešno. Posebice kada se tih „zabranjenih igračaka“ domognu djeca.